Razmišljajte lokalno, djelujte globalno: Mogu li se aktivnostima kojima upravlja zajednica riješiti velika društvena pitanja?
Kad se društva, sveučilišta, donositelji politika i građani udruže radi suradnje na projektu ili inovaciji, uključuju se u ono što nazivamo zajedničko stvaranje. Ono se dugo upotrebljava u poslovnom svijetu, osobito u području odnosa s potrošačima, pa EU na zajedničko stvaranje gleda kao na potencijalnog pokretača inovacija za pružanje potpore javnom dobru. Međutim, postoji mišljenje da se zajednički stvorena rješenja trebaju proširiti kako bi imala dalekosežan učinak. „Na prvi pogled ideja povećanja opsega zajedničkog stvaranja čini se rizičnom”, objašnjava Sebastian Pfotenhauer, profesor na Tehničkom sveučilištu u Münchenu (TU München). „Širenje opsega djelovanja moglo bi dovesti do rizika od gubitka njegove ključne vrijednosti – sposobnosti rješavanja lokalnih potreba i zabrinutosti te boljeg uključivanja inovacija u društvo.” Uz potporu projekta SCALINGS (Scaling up Co-creation: Avenues and Limits for Integrating Society in Science and Innovation) financiranog sredstvima EU-a Pfotenhauer ulaže napore da sazna ako je i kada je poželjno širenje opsega djelovanja zajedničkog stvaranja te je li to uopće moguće. „Željeli smo vidjeti koliko se daleko može proširiti opseg djelovanja zajedničkog stvaranja u različitim mjestima i domenama te koja ograničenja postoje”, nadodaje.
Važna otkrića
U okviru projekta provedena je komparativna studija napora u zajedničkom stvaranju u deset zemalja. Tijekom istraživanja istraživači su promatrali tri glavna instrumenta zajedničkog stvaranja, živuće laboratorije, javnu nabavu za inovacije i instrumente za zajedničko stvaranje koji se upotrebljavaju u čitavom nizu tehničkih domena. „Zajedničko stvaranje izgleda potpuno drugačije u različitim regijama i kontekstima primjene”, napominje Carlos Cuevas Garcia, istraživač tima sa sveučilišta TU München, i nadodaje da ono može biti uključivo i isključivo. „Iako se na zajedničko stvaranje općenito gleda kao na proces koji okuplja ljude, ono može otkriti, pa čak i pogoršati, znatne nepodudarnosti u moći i nejednakosti”, napominje Cuevas Garcia. „Da bi se mogao prilagođavati, u okviru procesa treba se baviti političkom dimenzijom zajedničkog stvaranja te se treba provoditi pažljivo i refleksivno.” Drugi glavni uvid bio je taj da je potražnja za stručnošću i dijalogom u području zajedničkog stvaranja bila iznimno velika. „Velik broj tehničkih zajednica već redovito provodi formate zajedničkog stvaranja”, dodaje Pfotenhauer. „Međutim, kad to čine, često nailaze na istu vrstu pitanja i izazova.” Prema Pfotenhaueru najčešća su pitanja: Tko bi trebao biti uključen i kada? Kako se zahtjevi mijenjaju prelaskom iz jedne lokacije na drugu? Kako se te zajednice mogu održati i nakon trajanja pojedinačnih projekata? Koliki se dio procesa zajedničkog stvaranja može zaista standardizirati u instrumente politike? Koju bi ulogu trebao imati EU?
Plan za odgovorno zajedničko stvaranje
Kako bi se pomoglo odgovoriti na pitanja, u projektu su iskorišteni svi nalazi i najbolje prakse za stvaranje plana za provedbu odgovornih projekata zajedničkog stvaranja. „Ovaj alat organizatorima i donositeljima politika pruža skup poticaja koji im mogu pomoći u usmjeravanju njihovih napora u zajedničkom stvaranju prema poželjnim, održivim i učinkovitim ishodima”, napominje Pfotenhauer. „Očekujemo da će ovaj alat postati neizostavan resurs za izradu politika, financiranje istraživanja i sve ostalo povezano sa zajedničkim stvaranjem.” Plan, zajedno s drugim zaključcima projekta SCALINGS i resursima za poučavanje, već ima središnju ulogu u drugom projektu financiranom sredstvima EU-a, BoostEuroTeQ, koji je usredotočen na poboljšanje budućeg obrazovanja u području inženjerstva.
Keywords
SCALINGS, zajedničko stvaranje, širenje opsega djelovanja, prilagođavanje, inovacije, živući laboratoriji, javna nabava, BoostEuroTeQ
